Prošli tjedan našem se parapenjačkom timu pridružio Roko, mladić s cerebralnom hemiparezom, koji se nakon gotovo deset godina ponovno vratio penjanju.
Od prvog trenutka Roko je postao dio naše ekipe. Prihvatio je nas jednako brzo kao što smo i mi prihvatili njega. Na treninge dolazi s osmijehom, spreman isprobati nešto novo, a upravo takav stav čini rad s njim pravim zadovoljstvom. Već nakon drugog treninga vidjeli smo prve pomake.
Možda će netko reći da je to mali korak. Nama nije. Nama je to još jedna potvrda da penjanje pripada svima. Da svatko zaslužuje priliku osjetiti ono što penjanje pruža – osjećaj slobode, uspjeha, zajedništva i pripadnosti. Ponekad nije najvažnije koliko će netko visoko ispenjati smjer. Puno je važnije da dobije priliku pokušati, istražiti svoje mogućnosti i pronaći mjesto gdje će se osjećati prihvaćeno.
Najljepši trenutak cijelog treninga nije bio nijedan pokret na stijeni, bio je trenutak kada je trening završio, a Roko nas je pogledao i upitao:
“Kad je sljedeći trening?”
U toj jednoj rečenici stalo je sve.
To je razlog zbog kojeg gradimo hrvatsko parapenjanje. Zbog ljudi koji možda nisu imali priliku pronaći svoje mjesto u sportu. Zbog novih prijateljstava, novih iskustava i osjećaja da negdje pripadaš.
Dragi Roko, hvala ti na povjerenju koje si nam dao već od prvog dana, nadam se da ćemo ga ispuniti.
Dobro nam došao u naš parapenjački tim. Veselimo se svakom idućem treningu, svakom novom ispenjanom smjeru i svemu što ćemo zajedno ostvariti na ovom putu.
SPK Art rock 